|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:12:18 GMT
- Dobar dan.
- Dobar dan. Ako prodajete Kirbi, trebalo je da dođete pre pola sata, malopre sam usisao.
- Ne, ne, mi smo iz SNS-a.
- Aha, znači vi prodajete maglu.
- Pa, došli smo da pitamo je l' izlazite na glasanje i kome ćete dati svoj glas.
- Kako to da dam nekom svoj glas, pa nisam ja Mala Sirena da tek tako dam nekome glas.
- Ima ovde neko stariji?
- Ima ćale.
- Možete da ga pozovete?
- Mogu, ali vam to ne bi preporučio. Eno ga čisti pušku od jutros i gleda Đokovića, na svaki neiznuđenu grešku mu se javi tik na obrvi.
- Pa dobro, neće da pripuca na nas valjda.
- Ma neće, ali hoće da vas gađa rečnikom, kaže da kod vas SNS-ovaca jedino to radi. Ima Vujakliju, tvrd povez mene pre neko veče pogodio u glavu jer nisam zaključao šupu, sanjao sam dve noći sve na p - papulozan, paralelopiped, panduri, političari, pritvor.
- ....
- Veliki rečnik, vas dvojicu ima da pokosi kao ptičiji grip Kineza.
- Znači nećete na glasanje?
- Hoću.
- Pa za koga ćete glasati?
- A toooo vas zanima?
- Pa da.
- Paaa šta vas boli kurac.
Nemanja Cvijetić, kratki ali poučni razvoroi sa političkim aktivistima.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:12:51 GMT
Leptejebo, je l' realno da sam ovoliko kurčeve sreće.
Iscima me Ljubiša sinoć da idem po jaja, koja mu realno ni ne trebaju do ujutru, jer smo svi večerali.
- Ići ću ujutru, kad budem išao po 'leba.
- NE, idi sad.
Mene baš mrzelo, ali reko' ajde da odem, jer me mrzi još više da se raspravljam, pa da od dva mrzenja izaberem manje.
I izađem onako skočan, u šorcu, obučem duks i do prodavnice, koja je realno na 100 metara od mene.
Kad ne lezi vraže, eto prolaze momci u plavom i vide me i stanu.
- Ličnu kartu.
- Nemam.
- Kako nemaš.
- Pa nemam kod sebe, imam kod kuće, evo ovde živim, krenuo samo po jaja.
- Moraš da imaš stalno, kazna 5000.
- Znam, ali vidite da sam u šorcu, evo ovde živim.
- Kako mi da to znamo?
- Idite pa pitajte.
- Dobro.
Ja prvo mislio da nisu ozbiljni, međutim braća zapucaju na kapiju, i sa sve mnome na vrata, Ljubiša otvara, oni pitaju
- JE L' OVO VAŠ SIN?
On gleda onako belo, ja reko sad kad kaže NIJE eto mene u novoj emisiji 48 sati policijski pritvor.
- Jeste, nažalost. DA L' JE MOGUĆE DA SI ZA TRI MINUTA NAPRAVIO SRANJE?!
Jedva sam mu objasnio da ništa nisam uradio.
Oni panduri se smeju, kažu Prijatno veče, on kaže KURAC PRIJATNO.
Nemanja Cvijetić, ni jaja ne kupih.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:13:54 GMT
Ovaj što je izmislio autocorrect dabogda crko, ako već nije.
I to kad crkne, dabogda otišao u neki od krugova Danteovog pakla, gde će ga čekati najgore stvari koje ljudski um može da zamisli - da čeka u redu u pošti dok sa zvučnika ide novi hit Mace Sekrecije, a na šalteru radi Đorđe David, koji je sam po sebi nadrkan, još dodaj šalteruša attitude, pa vi sad vidite.
Ne, majke mi, ja ne znam kako je on mislio da će time da olakša konverzaciju. Uradio je upravo suprotno, jer em što kucam brzinom od tri slova po minutu kao što Velja Ilić piše, em posle toga proveravam poruku sedamnajs puta da vidim da se negde nije provukla neka bezobrazna reč, pa da ne ispadnem apsolutni i totalni džiber.
Kapiram da Povelju Nezavisnosti i Milanski Edikt nisu proveravali toliko kad su ih napisali, kao što ja proveravam jednu pišljivu poruku.
I na kraju uvek nešto sjebeš, jer kao da je radio u dosluhu sa onim usranim Marfijem.
Kao da me ortaci već ne podjebavaju dovoljno, samo još fali da im od mene stigne poruka gde umesto Oš dođeš da cirkamo? piše Oš DOJIŠ da cirkamo?
Jebem ti muku smartfonovsku, na Nokii 3310 mi se ovo ne bi desilo.
Nemanja Cvijetić, smrt autocorrectu
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:14:22 GMT
Volim da cepam drva. Stvarno, baš onako volim. Pustim muziku sa telefona, jer sam jednom precvikao slušalice na panju, pa sam naučio lekciju, i uhvatim sekiru i uživam.
Ali, kao i ljudi, ni svako drvo nije isto. Neka su mekana, lagana, pucaju lako, ne moraš ni da udariš ni jako ni gde treba, dovoljno maltene samo da ih dodirneš sekirom i raspizdi se u tri komada.
Oko nekih moraš malo da se pomučiš, imaju čvorove, pa ti se zaglavi sekira na pola, pa onda digneš onako u vis, pa okreneš na ušice pa raspizdiš po panju, dok ne raspolutiš.
Neka drva naizgled deluju zajebano, ali kod njih je fora samo da se zagledaš gde su sama od sebe počela da pucaju, i da pratiš tu liniju, i posao je nikad lakši.
I postoji suva bukovina, vrag joj majku odneo,zmija joj u gaće, žaba joj u nedra.
Drvo naizgled pitomo onako, namestiš na panj, pa kad zvekneš sekirom kao da si udario u gumu, ili ti se vrati u čelo, ii zavibriraš onako ceo, od maloga prsta do brkova, ispadne ti gornja petica i otpadnu ti obrve, setiš se detinjstva i kad si pao sa klackalice u predškolskom. Pa se gledaš onako ŠTA BI OVO MAJKU TI JEBEM, bukovina mirno stoji na panju i gleda te i kaže AJD OPET PIZDO. I ti opet, šta ćeš.
Ali kad iscepaš suvu bukovinu, to nema lepši osećaj na svetu, posle možda seksa, piva i osvete. I pritom, ta drva koja se najteže cepaju najbolje drže toplotu.
Za sve dobro u životu moraš da se iscimaš, jebiga.
Nemanja Cvijetić, umetnost cepanja drva.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:14:59 GMT
- Šta jedeš to?
- Mleko.
- Pitao sam te ŠTA JEDEŠ?
- I ja ti opet kažem - MLEKO.
- Ti to jedeš zamrznuto mleko kašikom?
- Mhm.
- Što?
- Pa jede mi se.
- Mislio sam ZAŠTO POBOGU?!
- Jer ovako mora da se otkravi, pa da se skuva, pa moram da čekam da se ohladi. Ovo zagrebem par puta kašikom, i uneo dovoljno vitamina pred testerisanje drva.
- Ti majke mi nisi sav svoj.
- Pa ćale, ovo je kao sladoled, samo od krave.
- ...idi napolje, sreće ti.
Nemanja Cvijetić, vitaminska bomba.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:15:22 GMT
Setim se ovoga, i uvek se nasmejem.
Vidite da živimo u ovim sajber vremenima, gde se ljubav lajkom iskazuje, ljubavna pisma pišu u inboks, a zajedničke fotografije šeruju i taguju. Avaj sajber generacijo. Tako je moja koleginica Ljiljana Zdravkovic došla na ideju da pišemo pesme u kojima ćemo opevati te međumrežne odnose i patnje modemske.
I tako smo došli do sledećih naslova
- Do kraja života ja kleću te znaj, jer si mi promenila šifru za vaj faj.
- Ja te volim, u inbox ti pišem, negativne komentare brišem, a ti glumiš da nisi na netu, brišeš me na houmu, kriješ se na četu.
- Moderan smo par, veza nam je sajber, kad zakaže Skajp ja uključim Vajber.
- Sljuštio sam ja od muke Vinjaka ceo litEr, kad si spakovala info i otišla na Twitter.
- Stara majka još misli da' š joj biti snajka, a tebe već odavno neko drugi lajka.
- U srce si me dirala, onda me blokirala.
- Od ljubavi naše sad je mrka kapa, izbrisa me s Vajbera onda i s Whats Up-a
- Kada si me ostavila zapalio sam modem, hteo sam od tuge s nož da se izbodem.
- 6 meseci ja sam se oko tebe mot' o, a ti stavi drugoga na tvoj kaver foto.
- Otiš'o si, face chat prob'o nisi, on me bocka a ja mislim ti si.
- Ostavi me moja draga, više mi ne veruje, sada drugom status lajka i slike mu šeruje.
- Opasna je moja mala, sliku mi je lajkovala.
Vaše stihove i ideje možete ostaviti u komentarima.
Nemanja Cvijetić, sajber narodnjaci.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:15:53 GMT
Sećate se onog crnog smešnog psa o kome sam pisao pre nekog vremena? Onaj pulin, koji se pojavio i čuvao terene pored kuće, pa smo mu ćale i ja prebacili kućicu.
Elem, jutros su došli po njega iz azila za pse i odveli ga, jer je postao agresivan, ujeo je nekog majstora i počeo je da kidiše na decu. Meni je bilo malo žao, ali nisam smeo da rizikujem da ujede neko dete ni krivo ni dužno.
I lik iz azila me jutros pita
- A koji je to pas?
- Pulin.
- A, pa to objašnjava onda sve.
- U kom smislu?
- Pulini su stvoreni da čuvaju stoku, i ako to ne rade posle nekog vremena potpuno odlepe. Ovo nam je sigurno pedeseti ovakav slučaj.
I evo sad se razmišljam o tome.
Priroda te stvorila za nešto, i ti nisi uspeo da tu svrhu ostvariš, i onda u jednom trenutku počneš da bivaš nervozan, da kidišeš na druge, da režiš, laješ, skačeš i ponašaš se nenormalno. Nikakav topli dom i redovni oborci ti ne mogu zameniti to, jer jednostavno nisi ono za šta si stvoren.
I onda te pojede frustracija i nemoć da promeniš nešto.
Kao i kod ljudi. Samo što za njih ne postoje azili kao za ovog našeg Svena pulina, nego oni ostaju tako na slobodi, ujedajući i skačući na druge, jer se osećaju neostvarenim.
I to je jednostavno tako.
Nemanja Cvijetić, životinjske paralele.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:16:20 GMT
Ja ne znam kako mi muškarci iznova i iznova padamo na iste fore, nikako da nešto naučimo.
Ja kapiram da smo zato ženama uglavnom i dosadni, jer se stalno pecamo na iste fore, pa izgube interesovanje jer shvate da evoluzivno i moždano nećemo da maknemo dalje od fizionomije čovekolikog majmuna i nervnog sistema jedne kišne gliste.
Na primer, nikako da se naučimo da rečenice NEMA PROBLEMA, NISAM LJUTA, UŽIVAJ i LEPO SE PROVEDI nikad (skoro nikad) ne znače to što mi mislimo da znače.
- Je l' si ljuta?
- Nisam.
- Sigurno, nisma ništa loše uradio?
- Nema problema, uživaj.
- Dobro. Idem ja kod kuma, pa da gledamo Ligu Šampiona.
- Lepo se provedi.
I ti izađeš i lepo se provedeš i posle se vratiš kući, izgineš ko Mančester i tri nedelje se češeš i gde te ne svrbi, kao da si uleteo u tuđ kukuruz, pa te pogodio komšija iz dvocevke patronom punjenom solju.
Stvar je u tome da muškarci kao životinjska vrsta ne vide dublji smisao u bilo čemu kompikovanijem od krigle piva, a kamoli u nečemu tako kompleksnom kao što je ženski um.
I lepo kaže Louis CK - muškarac može da ti otkine ruku i baci je u reku, ali će tebe kao osobu u biti ostaviti istom i netaknutom, a žena - žena ti se posere u život, od popare napravi pomiju.
Od žena ne ostaju vidljivi ožiljci kao kod muškaraca, nego oni emotivni. Znaš kad ideš ulicom, pa se setiš nečega iz prošlosti, pa se samo streseš, okolina misli da si epilaptičar.
Muškarci, sve i kad bi hteli, ne bi mogli da ostave neki emotivni ožiljak, jer za nas je to misaona imenica, i uopšte ne znamo kako je to moguće da neko uradi.
Ali žene znaju. I svaka im čast na tome.
Nemanja Cvijetić, muško ženski odnosi.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:16:44 GMT
Pošto nam se, evo bliži kraj prve grejne sezone sa kotlom, mogu da kažem da sam od oktobra naučio dosta stvari, vezano konkretno za taj posao.
Te stvari su sledeće:
- filozofija mog oca AKO MOŽE DA GORI BACI GA U KOTAO nam je donela uštedu od 0 (i slovima - nula) metara drva.
- kad zapališ gumu dimi kao da si zapalio omanje somalijsko selo, a smrdi kao talibanska svadba.
- Ako baciš tetrapak od jogurta, isprazni prvo vazduh iz njega, a ni tada nemoj da gledaš kako gori jer puca, pa ti faca izgleda kao Bobi Starr posle gangbanga.
- temperaturu dizati do 70 stepeni, jer na 80 kotao počinje da uključuje centrifugu, a cevi se tresu kao da kroz njih protčrava Nenad Čanak, a ne topla voda.
- kad cepaš drva za potpalu digni glavu malo više od drveta, ili stavi kacigu.
- prst na koji ispustiš drvo poplavi u roku od odmah.
- vodi računa o retrovizoru.
Mislim da je dosta od mene za ovih par meseci.
Nemanja Cvijetić, spreman za sledeću sezonu.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:17:17 GMT
Socijalni slučaj Srbija
Od sinoć, od kada sam pročitao vest da će ljudima koji se hrane u narodnim kuhinjama biti davano po 168 dinara dnevno ne mogu da prestanem da razmišljam o tome.
Mislim, ne mogu da obavijem svoj mozak oko stvari da je to nekome palo na pamet kao dobro rešenje, i da su ostali to prihvatili kao dobro rešenje.
Ne mogu da shvatim da neko TOLIKO nema kontakta sa realnošću, pa da može da donese takvu odluku.
Jednostavno, ne mogu.
Ali mogu da shvatim da ih boli dupe za narod. Mogu da shvatim da ih to apsolutno, ni najmanje ne zanima. Mogu da shvatim da su o tome odlučivali dok su dremali u svojim poslaničkim foteljama ili sedeli u nekom restoranu, jedući i pijući o trošku poreskih obveznika.
Jer, zašto ne bi uzeli ljudima koji se, eto, hrane iz čistog besa i dosade u narodnim kuhinjama i to malo što imaju. Jer im je i to malo mnogo, razmaziće ih.
Oni tako stoje, nasmejani i podignute glave i čekaju u redu za kazan, a poslanici se jadni muče, idu na službena putovanja i primaju astronomske plate, A TO NIKO NE CENI.
Oteli smo im ponos, oteli smo im veru i bolje sutra, oteli smo im i ono malo duše koja im se ogledala u pogledima, zašto im sada ne bi oteli i hranu?
Realno, zašto ne bi?
Kad ti se stomak oglašava, onda mozak slabije radi, a njima nije u interesu da ovde bilo kome radi mozak, jer bi onda ljudi videli i shvatili stvari koje sada ne vide.
Zašto ljude ne bi toliko zatrpali problemima da jednostavno nemaju vremena da se bave NJIMA, nego samo neka misle kako će da prežive danas, a za sutra, za sutra će se ONI pobrinuti.
Zašto cela država ne bi bila proglašena za jedan veliki socijalni slučaj?
Zašto svima ne bi bilo oduzeto sve, osim prava glasa, jer je glas jedino što im od naroda treba.
Zašto ne ubiti ljude u pojam do te mere da uopšte ne razmišljau o sutra, kad im je danas TOLIKO dobro.
Jer imaju celih 168 dinara za klopu.
I nemaju više ništa.
Nemanja Cvijetić, mamu vam jebem da vam jebem.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 12, 2017 15:17:46 GMT
Kao neko ko je napravio i preživeo gomilu sranja za svojih 33 godine, ponosan sam na činjenicu, da nikada nisam odustao i prestao da se borim.
Bilo je trenutaka kada sam to želeo, i kada sam u tome video jedini izlaz, ali srećom, to se nije desilo.
Srećan sam jer oko sebe imam porodicu i prijatelje koji će, ma šta uradio, stati pored mene ili ispred mene, jer veruju u to što jesam, i žele da budem najbolji što mogu biti. Zato mislim da i moram to biti, ne samo zbog sebe, nego i zbog njih. Zaslužili su i oni to, zato što znam da će biti srećni ukoliko budem i ja.
Borba je ono što te definiše kao čoveka. Ništa drugo, samo ta svakodnevna borba sa sobom, sa životom i svim onim što ti baci u lice, ili zabode u leđa.
Borba je ono zbog čega svako jutro ustajem, i svaki dan pobedim sam sebe, pa se onda hvatam u koštac sa drugim stvarima. Kada pobediš sebe, sve drugo je dečija igra.
Borba je ono što ovaj život čini vrednim življenja, ono što će ti doneti osmeh na lice, upotpuniti te i usrećiti i tebe i tebi drage ljude. Ono što stvara ožiljke, ali i uspomene.
Ako se ne boriš, jednog dana ćeš imati uspomene samo na dane tokom kojih nisi ni bio živ.
A to nije život vredan življenja.
Nemanja Cvijetić, the fight is on.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 22, 2017 12:47:51 GMT
E ovako.
Sve ja mogu da prećutim i da razumem - i toleranciju, i netoleranciju, i 5IVE žvake od 170 dinara, i ove što ne jedu kupus uz sarmu, i popove u Mecedesima i Borisa Malagurskog (i u žiriju za mis i generalno), ali NE MOGU DA PREĆUTIM ovima što serendaju kako su prvo na svojim devojkama i ženama videli ličnost i da ih je ona privukla.
Evo jeste, i ja kad sam svoju devojku video prvi put pomislio sam
- Uh kako bih joj svršio na ličnost.
Ne kenjaj bre, budi muško, pa kad te posle nekog vremena pita
- A šta ti se prvo svidelo na meni?
- To što imaš dupe kao prevoj na Šar-planini, hteo sam da te razbucam kao stari kokošinjac na sred kluba.
I šta tu ima loše.
Ličnosti ide posle, kad kupuješ kuću prvo vidiš fasadu, pa posle ti se tek svidi enterijer.
Nemanja Cvijetić, ne serite gospodo.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Aug 27, 2017 16:09:52 GMT
Ove dedine rečenice nikad neću da zaboravim, sve i kada bih hteo.
Kad sam se ja rodio, moji su još studirali, tako da sam nekoliko prvih godina proveo kod nane i dede u Čačku. Otkad sam počeo da hodam tumarao sam za dedom kao psić, gledajući sve što radi i učeći od njega.
Moj deda je bio veroma organizovan čovek, nije voleo nered i imao je svakodnevne rituale kojih se nije odrekao sve do smrti.
Sećam se leta, uvek sam ustajao rano ujutru zajedno sa njima, i idem sa dedom na to veliko kameno korito u dvorištu gde smo se umivali i prali zube na jutarnjem suncu, pre jutarnje gimnastike.
Dok sam stajao tako pored njega držeći svoju četkicu za zube, on je umočio svoju u kofu sa sodom bikarbonom, okrenuo se prema meni i rekao
- Lolo, moraš da pereš zube, jako je bitno. Sad ne možeš da shvatiš šta znači imati čista usta. Prljava usta ne mogu da izgovore lepu reč. Čak i lepa reč iz prljavih usta zvuči ružno. Tako ti je i sa ljudima Lolo. Svi se rode isti, ali te okruženje pokvari, ako se ne odupreš i pustiš ga da te pokvari. Ako je do tebe kvaran zub, moraš da se trudiš da ostaneš čist inače ćeš se i ti jako brzo pokvariti.
Sad vidim koliko je bio u pravu. Sad kvarnih zuba ime više nego ikada. I sad je najbitnije da budeš lepa reč u moru truleža i memljivih zadaha.
I sad hoću da budem lepa reč više nego ikada.
I nema odustajanja i nema nazad.
Nemanja Cvijetić, hvala ti deda.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Oct 20, 2017 11:55:56 GMT
SRBOTERAPIJA – DA KOMŠIJI CRKNE KRAVA, ZAPRAVO DVE. NE, TRI!
tekst: NEMANJA CVIJETIĆ
Koliko god možda to bilo teško za shvatiti – i mi Srbi smo ljudi. Jeste, ljudi. Poreklom od Homo Erectusa, vrsta Homo Sapiens, podvrsta Balkanopitekusi, ogranak Balkanopitekus u problemus. I mi kao takvi uvek imamo problema, ali ono što nas kao narod krasi je taj osećaj da je naš problem najveći na svetu, pa makar to bio urastao nokat ili nešto drugo, poenta je da niko nema TOLIKI problem, niti zna šta je muka i stradanje, patnja i golgota.
Zato sam ja kao jedna svestrana ličnost i vrsni poznavalac psihe srpskog življa rešio da patentiram jedan novi vid psihoterapije pod imenom Srboterapija, koja je primenljiva gotovo na sve životne situacije koje mogu da zadese jednog natprosečnog Srbina, pošto svi znamo da prosečnih Srba nema, mi smo svi iznad proseka u svemu – od veličine đoke do veličine rate u Švajcarcima.
Elem, ključ uspeha Srboterapije je u tome da sagovorniku (pacijentu) kroz razgovor pokažete da postoje veći problemi od njegovih, a da su ti problemi vaši problemi,(tako se ubijaju dve muve jednim udarcem – i on srećan i vi kukate), i time mu vratite osmeh na lice, jer ako Srbi nešto više vole od kukanja to je naslada tuđim kukanjem. Mislim, možda ovako malo sad kad čitate zvuči zbunjujuće, ali evo jednog primera kako bi Srboterapija funkcionisala u praksi. U suštini svako je pacijent, ali je svako i Srboterapeut.
Pacijent dolazi, ja ga dočekujem i započinjem konverzaciju.
– E brate.
– E brate moj.
– Šta si obesio nos, izgledaš kao Jova Radovanović u borbi sa gravitacijom. Sve si se nekako oklembesio, sindrom sise Suzane Mančić.
– Ma imam problema sa devojkom, mislim da me vara. Plus me jebu na poslu, radim kao konj za 20 ‘iljada. Ništa me neće, u govnima sam baš. Za šta god da se u'vatim, sjebe se, pravo da ti kažem, stra’ me da odem i na pišanje, osušiće mi se ako ga uhvatim i njega u ruke.
– Pfff, nije to brate moj ništa. Pa ja sam moju ženu pre neki dan uhvatio uhvatio u ulazu kako puši onom liku što očitava struju.
– Aj’ ne kenjaj. (tu mu se malo zasijaju oči) Pa šta si uradio jebote?
– Pa prvo sam mislio da ih ubijem, ali sam se malo razmislio, pa sam napravio dil sa likom da nam svaki mesec čita 500 kw manje. Jebiga, nije mnogo, ali da se ne lažemo, ne puši ni ona baš za 1000 kw. Jebiga, ušteda je ušteda. A o poslu brate moj neću ni da ti pričam.
– Što brate? (sad je već vidno raspoloženiji)
– Tri meseca platu nisam primio, sve su mi živo u stanu poisključivali što su mogli. Deci crtam Pokemone svaki dan na tabli pa trčim po sobi sa tim, lažem ih da je to crno bela verzija crtaća. Srećom ne gledaju Nindža Kornjače, morao bih da zovem i burazera i kevu i ćaleta da ih izigravamo ovde po kući. Samo mi vazduh nisu isključili, a i to čekam kad će, dišemo na smenu.
– Hahahaha, izvini što se smejem, brate. Pa kako jebote?
– Pa gazda se kocka i dok ne vrati dugove nama nema plate. A iz stana hoće da me izbace, nisam platio kiriju dva meseca, stanodavac dolazio pet puta da nas izbaci, pravo da ti kažem razmišljam se i tu da uposlim malo ženu, ako me razumeš šta hoću da ti kažem.
– Hahahahahahahahahha, pa jebote ti si baš u sranju žešćem.
– Pa kažem ti. Još na svu muku me startuje interventna pre neki dan, nađu mi pola buksne i sad čekam suđenje kao povratnik u delo. Ima da zaglavim jedno tri godine u Nišu, u C2 paviljonu, da me siluju cigani i da igram šah sa Legijom. Ma milina živa brate moj.
– HAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHA, jao brate, HAHAHAHAHAHAHAHAHA, odavno se nisam ovoliko smejao. Hvala ti brate moj. Odoh sad, idem kod devojke pa na posao. Ajd vidimo se.
– Ajd.
I eto. Pacijent ode srećan, a i vi ste se izjadali. Dve muve jednim udarcem. On odjednom shvati da njegovi problemi u odnosu na vaše izgledaju kao šampinjon na porodičnoj pici, gotovo se i ne primećuju, a vi ste opet imali prilike nekome da se izjadate, jer od okruženja niko više ne’ da vas sluša.
Probajte, Srboterapija će sigurno uroditi plodom.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Oct 20, 2017 12:02:21 GMT
Sad se nešto razmišljam kako bi se poznate istorijske ličnosti i likovi iz književnosti ponašale na fejsbuku. I već vidim nekoliko statusa tih "uticajnijih fejsbukaša."
Isus Hristos - Popunjen profil. Hvala vam pratioci moji, pozdravlja vas Tata. MWAH. + :*
Edip - E jebo mater svoju.
Adolf Hitler - Kako sam ga ugasio sad kad mi stigne račun za plin. Ili da uradim ovo što radi Vučić, pojeftini plin, poskupi voda, skinem Gestapou 10 posto od plate, pa im psole vratim po 2 posto, a oni srećni.
Dante Aligijeri - A poseban krug pakla za ove što nose zatvorene sandale na togu. Hm, mogao bih da napišem neki priručnik sa tim posebnim krugovima pakla.
Čarls Bukovski - Dokle će više ovi maloumnici da mi kradu statuse. POSTOJI OPCIJA SHARE.
Nostradamus - Trebalo bi da pobacam ovo što pišem kad sam urađen, može neko ovo sutradan ozbiljno da shvati.
Miloš Obilić - Evo danas već treći lik koji mi kaže da ličim na Lauševića.
Adam - Mislim da me Eva vara sa Krkobabićem.
Franc Ferdinand - Ma provozaću se još jedan krug po Sarajevu, pa makar crk'o!
Mona Liza - E ovo je selfi, nafurane mačkice!
Ahil - Mislim da ću večeras na igranku one nove sandale sa otvorenom petom. Da ga jebem, šta je najgore što mož' da se desi?
Ana Karenjina was feeling sad at Železnička Stanica Beograd.
Leonardo da Vinči - E ako se ova kravetina Mona Liza još jednom napući nabiću joj štafelaj u dupe svega mi evo.
Nemanja Cvijetić, u društvu velikana.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 20, 2017 11:59:38 GMT
- Pa gde si bre Ljubiša, nisam te video od subote.
- Pa juče nisam bio tu ceo dan, nisi ni provalio?!
- Nisam.
- Ozbiljno?!
- Majke mi.
- Blago tebi. Bio sam u Čačku.
- Aha, kul.
- Šta ćeš da radiš ako se stvarno preselim tamo, što nije nerealna opcija. Juče sam zbog toga i bio tamo.
- Pa onda ću, ako me neko pita Gde ti je ćale da složim onu tužnu facu i da kažem - Ljubiša, nažalost....nije više sa nama.
- ....
- Šta me gledaš tako? I što se krstiš?!
- Spiaj mi rakiju jednu.
- To se čeka četres' dana za to.
- MORE MARŠ BRE U PIZDU MATERINU IDIOTE!
Nemanja Cvijetić, običaji su običaji.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Dec 5, 2017 9:11:40 GMT
Umro jedan ćaletov ujak tu iz Bogdanja, to bilo još pre par godina. Bio dobar čovek prema nama deci, ali inače bio zajeban kao kratko ćebe.
Bilo kako bilo, red je bio da ga sahranimo kako dolikuje. Krenuo traktor kroz seo, sanduk na prikolici, povorka za njim.
Moja tadašnja baba Ljubica ide i plače ko kiša, pa onda stane i okrene se i pita normalni glasom
- Je l' smo poneli sveće?
- Jesmo baba.
I onda nastavlja da plače, ko na dugme.
Nego, kako je običaj da traktor staje na svakom raskršću, jer se veruje da ona imaju magijske moći, tako smo svako malo morali da stojimo i tapkamo u mestu.
U jednom trenutku traktor sa prikolicom krene uzbrdo, i sa sanduka spadne venac na put. Baba pritrči da ga uhvati i podigne, i ja kažem
- OPA, UHVATI BIDERMAJER! Znači ti si sledeća.
Malo je sad čudno opisati kako su me baba i ostatak povorke gledali, pa me otac nežno povukao za rukav i rekao
- Ajd idi kući života ti.
I ja otišao.
Ali realno, to je bila fora koju nisam smeo da propustim. Ali jebiga, šta znaju na sahrani šta je kvalitetan humor.
Nemanja Cvijetić, neshvaćeno duhovit.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Dec 5, 2017 9:13:08 GMT
MUŠKA VS ŽENSKA PRIJATELJSTVA
tekst: NEMANJA CVIJETIĆ
Prijateljstvo kao termin, i kao pojam zaista sjajno zvuči, na papiru. Mislim, stvar kod prijateljstava je ta što imaju veze sa ljudima, uglavnom, a svi znamo da su ljudi, matematički rečeno – promenljiva kategorija, ili još bolje, isto matematički rečeno – nepoznata, u većini slučajeva.
Ali, opet, u većini prirode nas, ljudi, je da se okružimo istim ili sličnim primercima našeg roda i da imamo priatelje, sa kojima delimo stvari koje generalno ne bi umeli i ne bi mogli da zadržimo za sebe, ili barem da ćaskamo, o bilo čemu – da li ovaj viked igrati keca na Vest Hem jer MORAJU da dobiju kod kuće da jebe rak raka, ili o tome kako je ona kurvetina Mira opet na sebe stavila kilo i po šminke da bi se za njom okretali na ulici, jer to, eto njoj imponuje, i voli da čini ljubomornim svoje takozvane drugarice.
Muško-muška prijateljstva su dosta lakša i za funkcionisanje i za održavanje, iz prostog razloga zato što imaju veze sa muškarcima, koju smo, da tako kažemo izuzetno prosti za upotrebu i većina stvari koja izaze iz naših usta niti može niti ima neki dublji i skriveni smisao, nego je, eto, to što jeste, što je izgovoreno.
Pritom, volimo da podjebavamo sagovornika, čitaj DRUGARA, do te mere da popizdi i ode kući, to računamo kao tri boda i istorijsku pobedu u gostima, kakva god da je tema u pitanju. Recimo, čak i kada nam drugar saopšti neke baš lepe vesti, teško je iskulirati, a da mu ga ne šukneš do balčaka, jer to drugari rade.
– Hej brate, imam nešto da vam kažem.
– Reci brate.
– POSTAĆU OTAC!
– Pa čestitam burazere, da ste živi i zdravi, cmok cmok cmok.
– Hvala braćo, ajd da popijemo po koje pivo.
– Samo reci mi, je l’ ti zna žena za to?
– MA TERAJTE SE U PIZDU MATERINU, IDEM KUĆI!
Ali, to je to. Tako mi funkcionišemo. On popizdi u trenutku, ali zna da se šalimo i da ga volimo, tako da, nema tu mesta ni vremena da se ljutnja zadržava i tavori neko duže vreme, pa da se tokom tog istog vremena pretvori u neki prezir ili mržnju.
Kod žena se u razgovoru mora biti sofisticiraniji, jerbo zamislite da se tu primenjuje isti princip.
– Hej draga, je l’ izgledam debelo u ovome?
– U čemu, u sobi?
– He he he he.
I onda kad dođe kući.
– Ivana, zamisli MOLIM TE šta mi ona opajdara Milica rekla! HEEEEEJ, pa ja ti sve vreme pričam da je ona stoka jedna, stoka. Ja debela, JA?! Pa ona je toliko debela da oko nje uvek orbitiraju tri omanje devojke, ima svoje gravitaciono polje bre, hej!
Sa ženama se mora biti obazriv, svakog dana, svakog minuta i svake sekunde, naročito žena prema drugoj ženi, jer su inteligentne i sposobne da zamisle kakve razmere osveta jedne može da ima. Mi muškarci ako se pokačimo možemo da se ispičkaramo, izbušimo jedni drugima gume na biciklu, i posle uveče da se nađemo da popijemo po pivo, a kod žena je sve naizgled fino, dok kuje plan osvete, kao da joj je celu familiju, frizerku, kozmetičarku i maltezera Kikija ubacila u gasnu komoru.
Da se ne lažemo, 99 posto žena koje ja poznajem imaju bivšu najbolju drugaricu. Činjenica suva.
Esencijalna razlika između muških i ženskih prijateljstava se može videti na samo jednoj okačenoj fotografiji na društvenim mrežama, i to se jasno vidi ako uzmemo na primer Fejsbuk.
Devojka, da kažemo ovako kako je sad moderno – politički korektno, estetski malo izazvana, okači fotku na Fejsbuk, onako prsti kao znak mira, usne kao da je ljubila plotne i u roku od odmah ide sto komentara drugarica iz osnovne koje nije videla od male mature, drugarica njenih drugarica sa kojima se jednom vraćala zajedno kući iz grada i tetke iz Štutgarta, tipa:
– Pre- slat -ka.
– MAČKO!
– Ma nema lepše nigde!
I jebiga, time joj čine medveđu uslugu, jer iako izgleda kao hibrid mamurne Zorice Marković i Ruške Jakić, ona umisli da je neko i nešto, pa se šepuri po gradu kao ćurka i kao da je oslobodila Beograd od Nemaca.
Sa druge strane, kad muškarac okači neku fotku na Fejsbuk, i to da kažemo neku relativno pristojnu, gde se potrudio da izgleda iole lepo i društveno prihvatljivo, tipa sa sestrine svadbe, sa rodbinom i mladencima, tri NAJBOLJA ortaka, znači ne bilo koja, nego tri NAJBOLJA, sa kojima je porastao i u čijim kućama provodi podjednako bremena kao u svojoj, i oni kod njega, ostave komentare:
– Oho! Izlečio si šuljeve vidim.
– Brate, na šta ličiš, kao da si letovao u Jasenovcu.
– Dobra ti sestra, šteta što se udala.
I nabiju mu kompleks da kurcu ne vredi, zapravo, ne baš, ali uspeju da mu ugase taj redak nalet entuzijazma i samopouzdanja koji se kod nas prosečnih muškaraca javlja podjednako često kao Halejeva kometa ili pošten političar.
To je, ujedno, i jedan od razloga što sad napolju imaš gomilu praznoglavih riba koje se tripuju da su Kejt Midlton i koje traže princa na belom konju a neretko završe samo sa konjem na belom, i gomilu okej i pristojnih muškaraca koji samo igraju igrice sa ortacima, jer su ubeđeni da za bolje i nisu, naročito ako izađe u grad pa ga jedna od ovih nabešenih oduva kao debelo dete svećice sa torte.
Foto: Pathdoc / Shutterstock
Znam da ćete sad da pomislite da generalizujem, ali to je zato što je to istina, zaista generalizujem i ovde ima predrasuda, ali svaka predrasuda je utemeljena na nekoj istini, nije se ona tu pojavila onako, sama od sebe.
A što se tiče muško-ženskih prijateljstava, veće su šanse da vidite Jetija Šumadinca nego to. Izvodljivo je, ali samo ako među navedenim strankama ne postoji ama baš nikakva seksualna privlačnost ili friendzona, jer više od 99 posto muškaraca koje znam, a koji pričaju da im je dotična devojka SAMO DRUGARICA, bi joj ga šuknuli na kvarno posle gajbe Zaječarca ili nekoliko čaša Vermuta, samo ako bi im se ukazala prilika.
I to je, ukratko rečeno, onako kako stvari stoje.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Dec 5, 2017 9:18:55 GMT
ILI SELJAK ILI DRUG (USRANA FRIENDZONA)
tekst: NEMANJA CVIJETIĆ
Devojku koja je izmislila pojam FRIENDZONE i lika koji je izmislio brushalter bi trebalo poslati direktno u pakao, da razgovaraju o smislu života sa Natašom Šavijom i da im Hitler gura ananas u dupe. Bez da pljune na isti.
Elem, ovo što ću sada da vam ispričam ne verujem da se nije desilo svakom muškarcom heteroseksualnog opredeljenja koji je u periodu svog odrastanja imao za cilj da upozna što više žena i da što veći procenat tih istih žena uspe da privoli kod sebe na „kafu“ ili da gledaju neki osećajan film.
Upoznaš devojku, svidi ti se, počnete neki razgovor, razmenite brojeve telefona, padne neki izlazak, ali ništa da se desi. E sad, možda je to zbog manjka mošnica kod muškaraca, a možda (i verovatno je) zbog toga što ti devojka šalje pomešane signale. Smeška ti se kao Lea Kiš na fore Bore Drljače, taman pomisliš OPA EVO JE, kad počne da ti priča o nekom buzdovanu koga je upoznala sinoć u folkoteci Piramida u Ugljarevu.
Foto: Pixabay.com
I sad ti ne znaš šta da radiš. Dal’ da napraviš prvi korak ili da sačekaš još malo, pa stani-pani, pa prođe još neko vreme, i onda shvatiš da ti se više ni ne sviđa toliko koliko u početku. Jebiga, od svih organa na našem telu, mi muškarci najmanje volimo kad nas neka povuče za nos. Ali jebiga, sad ste već kao ortaci, pa ti je bezveze da je iskuliraš. Jednostavno si se navikao da je tu, pa je tu, kao herpes. Ne ide nigde.
E onda upoznaš neku novu devojku, koja ti pošalje jasne signale tako što te na primer uhvati za međunožje u liftu. To je za muškarca jasan signal da nema osećajnog filma, a da kafa i pljuga idu tek posle snošaja. I sve ti je kul, ko svinji u blatu.
I, na jednoj od kafa sa tvojom sadašnjom drugaricom, bivšom potencijalnom snošaj partnerkom, ona tebi kaže:
– Je l’ ti znaš koliko sam se ja ložila na tebe kad smo se upoznali?
– PA DA SE TERAŠ U PIZDU MATERINU MALO, ZNAŠ?!!
– Molim?
– Ne, ozbiljno ti kažem, taman malo sredim život i ti moraš da mi staviš do znanja da sam ispao glup. Retroaktivno glup.
muskarac zena
Samo da se upucaš u čelo. ŠTO TO NE REČE PRE PAR MESECI, nego sad kad taman mislim da sam se zaljubio. Valjda jer žene vole da imaju te neke stand by varijante, uvek nekoliko tipova koji obleću oko njih. Imaju više satelita od Jupitera, šukurac jebote.
Zato treba primeniti novi pristup, prilikom upoznavanja i prvih nekoliko dana, ako vidite da nema ‘leba od snoške
– Znaš Mima, ja tebe gledam kao onako malo dalju sestru.
– AAAAAAAWWWWWWW. Divan si, i ja tebe kao brata.
– Ali ako me vidiš da načinjem drugu gajbu Zaječarca, deder sklonse, izvrnuću te kao vulkanizer gumu.
– SELJAČINO!
Jebiga, bolje seljak nego u friendzoni.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Dec 5, 2017 9:24:22 GMT
Sad se nešto razmišljam kako bi se poznate istorijske ličnosti i likovi iz književnosti ponašale na fejsbuku. I već vidim nekoliko statusa tih "uticajnijih fejsbukaša."
Isus Hristos - Popunjen profil. Hvala vam pratioci moji, pozdravlja vas Tata. MWAH. + :*
Edip - E jebo mater svoju.
Adolf Hitler - Kako sam ga ugasio sad kad mi stigne račun za plin. Ili da uradim ovo što radi Vučić, pojeftini plin, poskupi voda, skinem Gestapou 10 posto od plate, pa im psole vratim po 2 posto, a oni srećni.
Dante Aligijeri - A poseban krug pakla za ove što nose zatvorene sandale na togu. Hm, mogao bih da napišem neki priručnik sa tim posebnim krugovima pakla.
Čarls Bukovski - Dokle će više ovi maloumnici da mi kradu statuse. POSTOJI OPCIJA SHARE.
Nostradamus - Trebalo bi da pobacam ovo što pišem kad sam urađen, može neko ovo sutradan ozbiljno da shvati.
Miloš Obilić - Evo danas već treći lik koji mi kaže da ličim na Lauševića.
Adam - Mislim da me Eva vara sa Krkobabićem.
Franc Ferdinand - Ma provozaću se još jedan krug po Sarajevu, pa makar crk'o!
Mona Liza - E ovo je selfi, nafurane mačkice!
Ahil - Mislim da ću večeras na igranku one nove sandale sa otvorenom petom. Da ga jebem, šta je najgore što mož' da se desi?
Ana Karenjina was feeling sad at Železnička Stanica Beograd.
Leonardo da Vinči - E ako se ova kravetina Mona Liza još jednom napući nabiću joj štafelaj u dupe svega mi evo.
Nemanja Cvijetić, u društvu velikana.
|
|