|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 9:43:31 GMT
... neka pricha sa gomilom tachkiTZa a interpunkTZiju, Tko shlyiwi...
... jedan prastari, domatyi zadatak, dok sam uchio da pishem...
... aj' malo da kenjam... krajem 80-h, početkom 90-ih, bio sam privatnik... uvoz-izvoz... nisam se nešto skontavao sa krimosima... slanina iz Finske, „Tako” kore za torte, oblatne, nisu bile u interesu krimosa... s' druge strane, susedi Mađari su te artikle, kamionima vukli za Mađarsku... od 3 proizvođača kora za pite sam otkupio kompletnu proizvodnju... nećete mi verovati ali je to bilo prodato za satićak vremena... Subotica je bila meka za biznis... sređena kuća, auto, motor, jedrilica, džirlo kurci-palci su se vukli po kući, garaži, dvorištu... pomagao rodbini, ma... pogane 90-e su donele zlo svima osim kriminalcima... pored svega, imao sam i oko 500.000 DM u kešu, no, nešto mi je nedostajalo ali nisam znao šta... daleko od toga da mi je bilo dosadno ali... riba sa kojom sam živeo je uživala u svemu a najviše u lovi... '91. 23. oktobar sam hteo preći u Mađarsku da ugovorim neki biznis... na grani, vojna murija... kada sam predao pasoš, murjak mi ga je uzeo i uneo u ofis... vratio se i rekao da ostavim auto na parkingu... ostavio sam auto i vratio se do ofisa... dvojca iz vojne policije su me sproveli do "marice", ubacili unutra gde sam sam proveo oko 4 sata dok se kombi nije napunio sa još 7 ljudi... odvezli su nas do kasarne, gde smo zadužili uniforme a zatim nas odpratili do autobusa, koji nas je prevezao do preko Dunava... ugrabio sam 3 minuta nepažnje stražara i sa govornice u kasarni u 3 minuta, ribi objasnio gde sam... jebiga, prošlo je kako je prošlo... vratio sam se polulud... bio mi je pun kurac, politike, rata,i TV dnevnika i svega... shvatio sam šta mi je nedostajalo... imanje i stanje je bilo malko okrznuto ali me to više nije zanimalo... riba je počela da sere kako bih morao da se vratim u biznis i tu je pukla svađa koja je okončala time da sam je nahranio sa par hiljada DM-a u manjim apoenima... u džepu sam imao oko 200-tinjak DM-a... u jedan manji kofer sam ubacio par stvarčica garderobe i izašao iz kuće dok je "draga" u kupatilu pokušala da povrati deo budžeta... nikada se više nisam vratio u tu kuću... vozio sam se novim "Partizan" muškim bajsom, iznajmio sobu i krenuo u novi život...
... jebo lovu ako nemaš dušu...
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 9:47:21 GMT
Dobar početak jedne divne ljubavi. Možda jednog dana doradim... malčice... al' samo malčice.
Ja bih voleo da se na stub srama, razapnu spameri.
Evo, ja ću prvi da razapnem samog sJebe.
Zašto?
Zato što spamujem!
Zašto spamuješ?
Zato što je sve ovo go kurac!
Objasni.
'vako... teme su vrlo veoma, čak, šta više, dapače, ozbiljnog karaktera. Recimo, ako ne gledate farmu, Cecu, VB i ako vas ič zanima, ovde ćete naći mišljenje eminentnog stručnjaka za neukus.
Dobro???
Farma, Ceca, VB će Vas pratiti u stopu, kao da učestvujete u njoj a imaćete osećaj kao da Vam je JK prvi komšija.
Ali, ja ne želim to i dao sam mišljenje o tome da me ne zanimaju takve teme.
U redu, imate legende.
Rekoste legende... na temi o legendama, autor teme se ne pojavljuje danima a koliko sam primetio, na toj temi se malo piše o legendama a više se piše o događajima, koji su se dešavali i to, uglavnom, negativni događaji. Koliko mi je poznato, legende su razna lica, koja su na neki način uticala na neki sled događaja i to na pozitivan način. Nemojte me držati za reč da je to ispravna definicija ali recimo, Hitler nije legenda.
Pa dobro, šta Vam smeta?
Smetaju mi spameri.
Rekoste da ste Vi spamer.
Jeasm a upravo obrazlažem svoje spamerske sklonosti... Vidite gospodine... trudim se da ogovorim na neku od tema a onda se pojave razni likovi u fazonu: Danas sam piškio, danas sam kakio, danas me boli tiba a sutra će biti smak sveta, te će mi biti joj, kasni mi menstruacija, da l' je to zbog 3u1 i da ne nabrajam... preskočim pogledom, jednom, drugi put, treći a onda u sebi kažem: "Sunce ti žeženo, buš najebal k'o žuti." Eto, ta misao me ovede do nedela i spamujem šakom i kapom.
Dooobro... nije baš tako crno al' mislite da se možete popraviti.
Mislim da bih mogao da se suzdržim nekih komentara al' gluposti ne mogu i neću da tolerišem!
Znači, Vi se ipak ne želite promeniti!
'teo bi' ja al' mi ne da inteligencija... ne mogu podneti nebuloze.
M'RŠ NA STUB SRAMA, DŽUKELO JEDNA!
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 9:53:11 GMT
Da li je tabu ako karaš žabu? (part I)
07.09.2009.
... piskaram po ovijeH prostorima već par godina... sajtovi za upoznavanje, muvanje, forumi ovi, forumi oni... bivaš primećen na ovaj ili onaj način... uglavnom, 99% cura te počne kontaktirati... one koje imaju svoje slike na avatarima su mi OK al' one koje lepe slike manekenki, glumica, valkira, anđela i sličnih lepotica su mi pod lupom i niš' im ne verujem... zbog čega se kriju?... kao, fizički izgled nije bitan, bitno je duhovno bogatstvo... jeste, ne kažem da nije ali je i fizički izgled takođe bitan... alo.... može bit' pametna kol'ko 'oće al' ako ne zadovoljava moje osnovne kriterijume o fizičkom izgledu, džaba nauka...
... startuje me onomad jedna cura... avatar: neka cica sa velikim dudama gleda u nebo gde se komešaju planete raznih boja...čuj cura... u profilu piše :36 godina, plava dugačka kosa, smeđe oči, lepo građena ... OK, moja interesna grupa... doduše, smeđe oči na plavu kosu, su mi govorili o farbanju al' ajd... niko nije savršen... krenemo ti mi sa ćaskanjem... reč o ovom, reč o onom... prvo veče, drugo veče, prođe nedelja, prođe dve... curi neka normalna priča... zagrejem ti se ja za nepoznatog sagovornika... čuli se preko skajpa... lep i prijatan glas... u toku priče saznajem da nije 36 godina, nego 40... OK, progutam ja to ... izgovor: nije ažurirala podatke u profilu na sajtu... bacim oko na sajt i vidim da je registrovana tek godinu i po dana... i to progutam... deder mi neku sliku... nema... nema fotoaparat i kao nije fotogenična... ajde i to progutam... izgled?... 170 visoka i 60 kg... razmišljam i upoređujem sa nekim mojim bivšim curama...jebiga, ne mogu da zamislim... ajde se nađemo... ajde... gde i kada... tamo u toliko i toliko sati... kaže ona meni : ''al' znaš, nemoj se iznenaditi''... OK, malo me je štrecnulo al' ajd... stignem ja na dogovoreno mesto, 5 minuta ranije... sms... malo ću da kasnim... OK... ja sam već stigao i čekam te... šetkam se kao lav u kavezu... nazad dolazi sa 15 minuta zakašnjenja... akademski, nema šta... Isuse... gde je Felini, gde je skrivena kamera?... izgledala je kao da je Romelov afički korpus prešao preko nje... izgledala je kao da ima 65 godina... plava kosa je bila izgorena hidrogenom... imala je sigurno 70kg... jedino nije slagala za visinu al' nisam poneo metar... ma, i tu me je garant zajebala...sigurno je imala 168 cm visine... jebote, ovo samo meni može da se desi... rukujemo se... ruka mlitava, hladna, vlažna... bljak... otišli smo na kafu i usput joj govorim kako me je pozvao najbolji drugar da mu pomognem oko selidbe nekog kauča i da nemam mnogo vremena... imam tek toliko da popijemo kafu... seli smo u kafić, izgutao sam onu kafu i gledajući sat na mobilnom , kulturno izvinio i rekao da moram ići... skapirala je...
- nećemo se više videti?-
...pitala me je...
- ne verujem-
Da li je tabu ako karaš žabu? (part II)
. .. dan svetog Valentina… ‘nomad je Alfonso Capone na ovaj dan, 1929. pobio gomilu suparnika… od rane zore radim za machinom za štancovanje i razmišljam o posipanju hodnika, cvetovima od mimoze… ybg, nekako mi ne ide uz moju ličnost, mada, i ide… ljubav je čudo… stižem kući a usput mi stiže poruka od Vron… da večeraske odemo do “Terce”… OK, velim mu ja a usput razmišljam o Alfonso Caponeu… where is my “Thommy gun” ?... auuu, pa Alfonso nije džaba ovaj dan izabrao za čuveni masakr… na ovaj dan, zaljubljeni i oni malo manje zaljubljeni, izlaze na večere, piće, da provedu veče zajedno, negde uz sveće i laganu muziku… sve u svemu opuštena atmosfra i smanjen osećaj za opasnost… jebote, gde su mi nestala ta čula i kada nije Valentine’s day?... kaže mi Vronsky…, dolazim po tebe (Vas) oko 23 u sportski centar… ae, reko’ ja… 23:05... sonar…
- ‘ajde, mani se kompa i dolazi… stigli smo-
… stižem do parkinga…flaster mi je preko obraza k’o Greckom posle tekme sa Minesotom…odbor za doček… Vronsky… i lepša polovina… čuj polovina?... ima je lepote, barem, 7/8 (suva procena)… ljub-ljub… kako si, šta ti je to na licu?... OK sam, dečko je stavio žilet na kitu… a onda čuveni pogled preko ramena…
- gde je Desa?-
- evo je, samo što nije-
… upoznavanje… cmok, cmok… kurtoazna razmena rečenica i bla-bla… “Terca” ne radi… idemo do zemunskog keja i tražimo intimno mesto za druženje u četvoro… nakon kilometar i po’ najzad nalazimo kafanu sa slobodnim mestima… u ćošku, neki tamburaši, praše “Cajku”… eee, jebo Valentina i Trivuna … smeštamo se… 2 kuvana vina, kisela i vinjak…
… ide piće… Desa polako bledi da bi na kraju prve cigarete totalno nestala… pita 7/8:
- gde je Desa?
- Eeee, vratila se staroj profesiji… odletela je i sada snima spotove po celom svetu … vratiće se za jedno… 156 godina…
… na to će Vronsky… okrenuvši se7/8…
- 20€ -
… kaže mi 7/8:
- ne mogu da verujem da sam se navukla na priču-
- nisi jedina… mnogi sa IQ-om, većim od 130 i kusur su se navukli… ne možeš zamisliti šta ljudi sve mogu da pojedu pred spavanje… hleba i igara… daj im latinoameričku seriju i uživaće do besvesti, zaboravljajući svoju muku-
- pa… ja sam zaista mislila…-
- e, opusti se… ja samo volim da pišem… ne vole svi da čitaju moje brljotine al’ pojedince drknem u živac… svesno il’ ne svesno-
… Vronsky… se samozadovoljno cerekao zamišljajući onih 20€… ostatak večeri smo se zezali i ćaskali o ružama, mimozama, rozeom… ybg, ljubav je čudo…
…da… još uvek volim onu malu koja je nostalgična za postojbinom mimoza… neka, proći će me jednog dana a ako me i ne prođe, nije šteta… neki čak ni to nemaju…
Da li je tabu ako karaš žabu? (part III)
... stiglo mi je par mailova od poznanika i prijatelja, što muških, što ženskih u vezi dese-stujardese i žapca koji je pao u nesvest... drugar... da li je Desa neka A. ... i sličnih... jedan me je posebno iznenadio i generalno mi ulepšao dan...
„danas sam na poslu od 9 – 14 časova pregledala ženske profile i nisam našla ni jedan ženski nick sa avatarom žabe koja je pala u nesvest... foliraš se i lažeš... ajde, reci mi, ko je dotična dama? „
... ju!... zlo i naopako... pu-pu... daleko mu lepa kuća... da otkrijem identitet dame?... dama?... hm... kako to lepo zvuči a tek što joj pristaje...LM... Desa-dama i jeste u pravom smislu reči...
... krenuli smo sa laganom pričom, već kako to i biva... ko si, šta radiš i bla-bla... osvojili smo jedno drugo, kada smo zagrebali po omiljenim piscima... nešto me pitala za Bukovskog... kao, koristiš taj nick, ovo, ono, on ti je omiljeni pisac?... odgovorio sam joj da su mi draži Kosinski, Selbi, Zupan, Ažar... oduševila se... i ona voli te pisce... ma nemoguće, i tako to... filmovi, muzika, pozorište... ma, match 100%... horoskopska kompatibilnost... strelac –vodolija... dobitna kombinacija... kada si rođen, vreme, mesto... attachment... natalna karta, poklapanje planeta, ascedent, Mesec ovde, Saturn onamo... vidi, tvoj Jupiter i moj Uran... uuu yeah... piškimo firnajs... dahćemo na skajpu u mikrofon i kamericu... pijemo kafu, pušimo, večeramo... kažem joj ja:
- jebeš ti ovo... il’ dolazi ’vamo il’ ja odo’ kod tebe-
... vreme, 20:38...
- nisam planirala, večeras da dolazim kod tebe a i kosa mi je mokra-
- OK, dolazim ja kod tebe-
... stigao sam do nje za 36 minuta, sve zajedno sa tuširanjem i brijanjem... usput sam uzeo flajku crnjaka i par jabuka...(ybt, ala su skupe jabuke k’o da i’ gaje Bogtepitagde)... ušao sam... prišao joj za kiss... miris vanile i hladni krajevi mokre kose... mmmm... dohvatili smo se u presoblju...
... zaspala mi je na remenu a i ja sam ubrzo zaspao... My Lady... My dear Lady...
Da li je tabu ako karaš žabu? (part IV)
… žabac je tu pa je tu... « priča o thosusend miles away from home » je prošla kako je prošla... žabac koji je pao u nesvest, vratio se nakon par letova...
- jebem ti sve po spisku, ja sam se napržila na tebe-
- dobro, i šta sad?-
- znaš kakvo mi je radno vreme, znaš mi flight... sada si i ti konsolidovao svoje redove-
- ti Bokca, nije prošlo ni 10ak dana od good bye, my love, good bye-
- rekla sam ti da sam napržena na tebe i tvoje kenjanje... ti jedna sovo žbunjaro-
...odvalio sam se od smeha na sovu žbunjaru...
- 'leba ti, koja ti je sada to sorta?
- to su ti one koje vrebaju plen iz žbunja-
... pri tom je od palca i kažiprsta napravila krugove i prinela ih očima, kao kada se gleda kroz dvogled... provrištao sam... krupne zelenoplave oči su buljile u mene... napravih isto i krenuh prema njoj...
- mRtva s' 'tico-
... uhvatili smo se u klinč... odgurnula me je posle jednog prljavog zahvata sa jezikom u uvetu...
- čekaj... zatvori oči-
... zatvorio sam oči... šuškala je i burlala po torbi...
- ajde-
... držala je nešto ispod bluze... oprezno sam joj prišao i zubima uz pomoć prstiju joj počeo otkopčavati bluzu... a onda se pojavio keramički zeleni žabac... razvukao sam osmeh...
- to je za srećicu i za parice-
- e, baš si me obradovala-
- budalo... čitala sam ona tvoja sranja... otišla je na 156 godina... nja, nja, nja... govno jedno-
... trtljala je kroz nos... bacila se na mene... grčko-rimski, thai bo, kama sutra... ujeeee... namestio sam fotoaparat na samookidanje... slikali smo se sa žapcom...
- 'oćemo li imati jednu malu žabicu?-
- bež' bre... koja žabica... imam već troje na dve različite strane, samo mi još jedno fali... mani se te priče... eventualno da usvojimo neku kineskinju ili tajlanđanku od 18-19 godina-
- manijače... daću ti nešto, tako da ti kineskinje i tajlanđanke neće pasti na pamet-
... sagnula se i počela obrađivati stabljiku od žada... jebote, koji osećaj...
- ovo si naučila u kokpitu?-
... zagrizla ga je... jeknuo sam... ućutao i prepustio se...
... Fly robin, fly...
Restoran
... sedeo sam u restoranu i čekao Desu da se pojavi... stigao je sms...
-malko ću da kasnim-
... naručio sam kafu i kiselu... drugi sto od mene... jedan par... on, 50ak godina, zalizan, buca... ona, oko 30ak, sasvim solidna crnka, ručaju... džaba mu Pol Zileri odelo, kada se bori sa mesištem u tanjiru k’o da ima buzdovane u rukama... nabijao je viljušku u šniclu k’o da ubija zver... zalogaj kojeg bi se i krokodil postideo je ubacivao u usta sve zalivajući vinom... pomislio sam da nije jeo, barem nedelju dana i da ga muči strašna glad... ona je odmerenim pokretima seckala male zalogajčiće i pristojno jela... Džizas, koja kombinacija... Beauty& The Beast... sa zalogajima u ustima je nešto glasno komentarisao, mašući rukama a ona se smeškala i potvrdno klimala glavom, pogleda spuštenog u tanjir pred sobom... završio je sa jelom, odbacio viljušku i nož, zavalio se u stolici, pogladio po trbuhu, olabavio kravatu... trgao se, naduli su mu se obrazi... pristojno, nema šta... podrignuo je u sebi... dolio je vino i iskapio ga ... finale... nokat na malom prstu je zamenio čačkalicu... svaki ulov je prvo odmerio a zatim ga pojeo... gre’ota da se baci... mlada dama je završila sa jelom, obrisala usne salvetom... dohvatio je flašu, sipao prvo sebi pa njoj i nazdravio... sručio je ono vino, mahnuo konobaru...
-još jedno-
... konobar je samo klimnuo glavom... cool tip... garant mu se ovakvi pojavljuju svaki dan u bar 10 primeraka... doneo je flašu, tip mu je oteo iz ruke i sam sebi sipao a zapim, naiskap...
... neko mi je zatvorio oči... poljubac u obraz...
- izvini što kasnim, morala sam prvo da svratim do mame-
... naručila je kafu i kolu...
-da li si me dugo čekao?-
- nisam, imao sam zabavu-
... konobar je doneo narudžbu...
- danas je baš pakleno, aj’mo na adu-
- no problemo, samo da klopnemo nešto na brzaka i palimo-
- gladnice jedna-
... poljubili smo se...
Epilog
Romansa se završila, kada sam otišao na brod i vratio se jednog dana a omiljeni kafić u Vase Stajića je bio srušen.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 9:57:50 GMT
Zašto je moja ćerka, Kijara BRM banovana.
Doli, da ti stariji objasni neke stvari a i pratio sam dešavanja.
Ovako...
BRM je u početku bila zaljubljena u Danču al' se momak kurobec'o i glumio frajera. E, onda dolazi preokret... Dančo se naprasno preobratio i zaljubio u BRM.
BRM, nakon godina i godina suše, reši da nađe momka. Prvo je našla mene, to jest, davno izgubljenog ćaleta. Uspostavim ja kontakt sa njenom kevom, to jest Šibenik '80. Nemaš pojma, koliko sam se radov'o, kada sam saznao da znam praviti i žensku decu. No, nije reć o tome, nego o banovanju, meni drage BRM.
Dakle, BRM je našla dečka i tatu i sa dečkom je već par meseci bila u vezi. Dančo je kod BRM izduvo'. Odjednom, Dančo stisne muda i cimne BRM. Tu BRM, objavi ceo tekst iz Kosmopolitena, gde čuvena blogerka piše, citiram:"Dugo si bio na klonji, jePse." Tu Dančo popizdi al' skroz naskroz i banuje BRM, to jest, ćerku moju dragu.
Eto, Doli, tako je to bilo i budi mi i dalje dobar i pamet u glavu.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 10:00:05 GMT
Misterija mesečarenja
Sprem'o kuću, usisavanje prešine, otvorio kućište od kompa i tamo usis'o, obriso prašinu, sunčam posteljinu, ostalo kupatilo i Domestos a usput mi pao šećer. Uzmem malu kašičicu i malko da ocarinim Eurokrem.
Mal' se nisam šlogir'o. Digitron u šake i računam. Sabiram i oduzimam al' vrag. Kupio teglu eurokrema pre dve nedelje. Malko sam ga opkrojio, onaj višak što se razmaz'o i ostalo k'o da ga nisam ni dir'o. Dva vikenda, od tog' jedan, uvezali i ponedeljak. Preko nedelje smo se solili a na slatko nismo ni pomišljali. Da, da se vratim na malopre. Otvorim teglicu a ono, PRC. Eurokrem u tragovima, k'o kad CSI, vrši pretrage.
Strovalio se pored šporeta i razmišljam.
Gde i kada je mog'o nestat' eurokrem? Utonut u duboke misli, kontam:
- Post'o sam mesečar... garant! Imam sto kila žive vage a mala pedeset a i malko više od mene.-
Ima da postavim lavore s vodom oko kreveta.
Ne'š se baćo više noću šetat' klopat' eurokrem.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 10:02:08 GMT
Ne pišem u poslednje vreme. Ne odgovaram na SMS. Tu i tamo, pošaljem neki stiker na fejs i to je sve. Ko hoće da razgovara, ima broj fona, skajpa, mada sam na skajpu nevidljiv a i opcija na fejsu da se može sugovornik pozvati, skajp uključujem sve manje. Ne gledam TV, pogotovo informativne emisije. Izabrao sam na fejsu, šta ću da čitam i od koga ću da čitam. Daleko od toga da sam neinformisan ali, jednostavno, ne želim da učestvujem u raznoraznim budalaštinama o propastima sveta, o mrtvim pevačicama, nestalim tinejdžerima, azilantima na makedonsko-grčkoj granici, prorocima, horoRskopskim znacima, parove, farme...
Slušam muziku, gledam po milioniti put omiljene serije, neke nove serije, drame, Nešnal džiografi, Diskaveri...
Nemam volje, vremena a ni živaca da se raspravljam sa budalama a gomilaju se neverovatnom brzinom, tako da ih odjebem posle prve greške. Možda im je to jedini gaf u životu ali nemam volje, vremena ni živaca da to proveravam nit' me zanima.
Haugh
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Nov 9, 2016 10:04:13 GMT
Gledam reklame AXE i Old Spice.
U pvoj, tip se istušira pa ogrne košulju i onako, poprska se dezodoransom i svi srećni a pogotovo, tipus sa facom „Mrtve ste kokoške˝“. U drugoj reklami, crnja se dernja na sav glas i isto se prska dezodornsom i sa facom „Ribe, razbucaću Vas“, uveren u to, slaže facu №6.
Jutros posle tuširanja, reših da smuvam sve ribe na ovom svetu +5 vestalskih devica. Prc, nemam dezodorans na prskanje al’ imam stickove i to 3 različita, Nivea Dry, Speed stick, nedavno dopremljen iz Kanade i Old spice original. Stanem ispred ogledala i povučem Niveu preko grudi. Kako sam povukao, po’ mohera zapelo za stck a ja izređ’o sve svece i 8 lidera nesvrstanih.
‘bem ti reklame, ćosave muške i stickove.
|
|
|
Post by EllMype on Sept 3, 2019 18:31:16 GMT
Staxyn Vs Viagra <a href=http://truthaboutstaininggrid.com></a> Effets Secondaires Cialis Forum Get Viagra Prescription Propecia
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Sept 3, 2021 10:14:59 GMT
Nakon, skoro više od par godina nepričanja sa ocem, vratim se u zavičaj i zaposlim u jednoj firmi. Usput sam zakopao, davno iskopanu, "ratnu sekiru". Pametniji popušta, mada su me davno nanete rane još uvek žuljale. Poštovao sam samo ga samo sa biološke strane. Tvrd karakter i njegova pravila života mi nisu pasovala. Zatomio sam davno nanete uvrede o mom načinu života ali nisam dozvoljavao da mi on određuje koga ću i šta, voleti. Nije mi solio pamet na vreme pa sam morao sam sebi soliti. Elem, radio sam u rodnom gradu a to je bio veliki uspeh za mene. Bilo je dana kada sam i po 16 sati, morao ostati na poslu da ga završim. Tog jutra sam se probudio pola sata ranije i obrijao bradu. Štucovao sam brkove na način koji ih je on nosio. Nameravao sam da ga posetim posle završenog radnog vremena ali su mi se uglavile neke nove narudžbe a i u kasu sam morao ubaciti, stotinjak novih artikala. Sve u svemu, dan mi se završio oko pola do ponoći a to je bilo suviše kasno za posete. Svratio sam u omiljen baštu na pivce i izduvao pola džointa da sumiram dan. Vratio sam se ubrzo kući na spavanje jer je sutašnji dan, ipak bio radan. Zaspao sam ali me telefon probudio. Ćaletova žena... - Stevice, tata ti je umro! - Prekinula je vezu a ja sam pokušao da shvatim. Ostatak noći sam proveo budan. Ujutro sam se sredio za posao i gazdi objasnio, novonastalu situaciju. Nazvao sam par drugara i rekao im. OD udovice sam saznao o detaljima sahrane. Hteo sam učestvovati ali mi nije dozvolila. Oblio me osećaj trinaestog praseta a takav je bio i sam sprovod. Setio sam se Bukovskog i njegovih reči: "Pogreb moga oca je podsećao na hladan hamburger". Nakon izvesnog vremena je bila ostavinska rasprava te sam nasledio lovački karabin sa optikom. '92. sam rekao zbogom oružju pa sam ga prosledio u SUP. Ipak, svaki put kada odem do rodnog grada, obiđem ćaletov grob i promrmljam u sebi: - jebiga- a toliko se i zadržim.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Sept 3, 2021 10:16:46 GMT
Jutros se setih vojničkih dana i kako sam dva puta bio na vikendu po 29 dana. Dobio sam 3 dana za korišćenje vikenda. Po jedan dan mi je trebao za put pa sam prostim matematičkim radnjama, došao do zaključka da mi preostaje samo jedan dan za boravak u rodnom gradu. Po dolasku, svratim kod roditelja drugara jer je u isto vreme bio u vojci kao i ja. Keva mu je bila naš sportski lekar. Obojca smo se bavili jedrenjem na vodi. Uz kafu i priču, teta Ksenija mi je rekla da se u ponedeljak javim u garnizonsku ambulantu, doktoru Pavloviću ali pre toga da prethodno navratim do nje u ordinaciju, daće mi jedan papir koji mu trbam predati. Uz moje negodovanje da u ponedeljak moram biti u Sarajevu u kasarni, rekla mi je da se ništa ne brinem. Sa zebnjom sam je poslušao i propustio odlazak za Sarajevo. Predao sam papir koji mi je dala teta Ksenija a doktor Pavlović mi je rekao da sam jako bolestan i da mi ne preporučuje putovanje dok se ne oporavim. Sve u svemu, iz garnizonske ambulante u SU su poslali dopis o mojoj bolesiti i razlog za moje odsustvo u garnizonu u SA. Tako sam koristio dva vikenda po 29 dana. Vikend za odlaženje po "civilku" sa natempirao tako da sam odslužio vojni rok, prenoćenjem u kasarni po povratku sa vikend odsustvovanja.
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Sept 3, 2021 10:19:22 GMT
Nisam neki ljubitelj poezije al' se nađe nešto, tu i tamo, što mi prodrma ganglije. Idu mi na kurac opisi godišnjih doba, promašenih ljubavi, rima po svaku cenu, beskrajna prostranstva duše i ostale zajebancije. Prevedena poezija, zavisi od prevodioca koji mora imati jako bogat rečnik. Dragoslav Andrić je bio jedan od najboljih prevodioca. "Stereo stihovi" su sadržali neke, zaista prelepe pesme rock'n roll pesnika. Slušati neku pesmu i čitati prevod te pesme, dobije neku drugu notu. "Muzika vrele vode" od Bukovskog, takođe ima dobar prevod.
Pismo Hermioni
Uzglavlje ti namešta ruka ovo što piše. Zato odmori glavu i čitaj svoj san sve tiše. Jer onaj što te voli Razdire svoju dušu ne bi li prestale boli. Sve se nekako nadam da isto oboje snimo. I šta sad da činimo? Odista, ne znam šta bi tu moglo da se radi. Pišem ti zato tek tako, u nekoj mutnoj nadi.
Kažu da živiš sasvim fino, da si se promenila, kažu, da blistaš k'o vino. Ali umeš, izgleda, i da se skriješ u neki kutak, Kada se dremljivi svet opusti za trenutak, Pa plačeš, malo u tami. A to i mene mami. Odista ne znam šta bih ti mogao reći, Ali već vidim da nije sva sreća ni u sreći.
On te zasmejava, izvodi te u društvo, i sve je na nivou, Postupa s tobom lepo, život ti liči na šou. Kada treba da je jak, on je jak tebe radi. A kad te ljubi, i to je nešto novo, uvek drukčije sladi. Samo, da l' ti se nekad, onako, greškom, otelo moje ime, Tek da me udahneš s njime?
Ne znam, odista šta tu treba da radim, a to nas dvoje kao da nikad ni znali nismo. Zato ti, samo, šaljem malo ljubavi uz ovo pismo.
David Bowie
insert code here
|
|
|
Post by Eugen Grafvajer on Oct 11, 2021 5:22:09 GMT
U „Zastava101Mediteran“ je stalo ispod tapacirunga 98 flaša“Napoleon“ konjaka od 1l. Cena tog „Napoleona“ u prodavnicama jeftinog pića je bila 01ko 30% jeftinija u odnosu na „zvanične“ rodavnice a u mađarskoj, oko 350% . Svakog petka, posle posla, Kembeli i ja smo sa napunjenim „mediteranom“ pičili za Peštu. U torbamasmo imali garderobe za dva dana i po litru „Napoleona“ pa na mađarski carinici nisu preterano njakali s obzirom da smo njima servirali priču o službenom putovanju u Beč. Na autoutu prma Pešti smo u toku vožnje ispakovali ostale Napoleone iz „bunkera“. Inače, dan ranije smo svaku flašu obložili novinama pa nisu zvonile prilikom truckanja. Pun gepek je bio pun novinske ambalaže koju smo iskrcali kod prvog kontejnera na koji smo naišli. Znali smo par lokala, kojima smo mogli prodati naše Napoleone. Jedan od njih je bio i „Tuborg viking bar“. Menadžer, gazda, šta li god je bio, otkupio je barem 50 flaša po 320Ft(forinti) U Su je Nas Napoleon koštao 75 Ft pa se iz toga vidi, kolika Nam je bila zarada. Nije bio cilj zarade, nego provod u Pešti ili Budimu. „Atrium“ je bio hotel sa gomilom zvezdica pa je i klijentela bila dubljeg džepa. U holu je sa plafona visio avion, mis’iiim dvorilac a sa strane je bila galerija sa barom i kafeom. Par prozirnih liftova je nosilo ljude u odelima i pratnju, skromno odvenu a vrhunskog izgleda, koju sam smatrao da je negde ukalkulisana u džeparac za službena putovanja. Nekoliko puta sam prepoznao dve „device“ iz SU. Njima niko u gradu nije mogao da priđe a ovde sam ih video sa uvek drugim tipovima. Par puta smo se izreskirali i pili arhivsko vino a sećam se ukusa vina iz 1953 godine pa smo se kurčili kako je to bila jedna od najboljih berbi. Kur moj smo bilo šta znali o vinu jer smo se kasnije ožderavali od „Schlosberg - 1983. godište“ Schlosberg je bio oko 20Ft flaša od 1l. Kembeli i ja smo upravo izašli iz traumatičnih brakova pa smo imali opravdanje za bahanalije. Lepo je stajati u vinskom baru naslonjen na klavir i slušati džez. Bio sam obučen u tamnoplavo „lister“ odelo, obuven u mokasine od „ževroa“ i košulju od svile. „Device“ su se jednom ponudile a onda je nastalo prepoznavanje. Epilog je poznat piscu redova. Mnogima u SU nije bilo jasno kako smo postali dobri drugari sa devicama. Pored Atrijuma je bila odlična i „Pećina“, poznata po lovačkim specijalitetima. Tu se za sitne novce krkale srne u prelivu od cimeta, pečeni divlji prasići, veprovi u sosu od vrganja i neko rujno domaće vino. Par puta smo gazdi snizili cenu Napoleona pa smo od tada, večeru dobili gratis. Radnja se dešavala u periodu 1987. – 1990.
|
|